(lat. anxietas = uznemirenost, zabrinutost)
Lebdeći neodređeni strah, teskoba. Anksioznost je osećanje bojazni, strepnje, uznemirenosti i napetosti, koje se od straha razlikuje po svojoj složenosti, ali i rasplinutosti, neodređenosti, pošto nije vezana za neki određeni objekat.
U ovom neprijatnom osećanju dominira iščekivanje neke velike ali neodređene nesreće, nemoćno očekivanje da će se neminovno desiti nešto strašno, neko veliko zlo.
Prema S. Frojdu (Freud) i psihoanalitičarima, anksioznost je stanje koje "nazivamo 'strahom očekivanja' ili 'plašljivim očekivanjem'". Frojd smatra da strepnja ne može da proizvede traumatičnu neurozu, pošto "ima nešto u strepnji što nas štiti od užasa pa i od neuroze užasa". Pojam osnovne strepnje (bazične anksioznosti) ima ključni značaj u teoriji Karen Hornaj (Horney).
Egzistencijalistički pristup
"Anksioznost je strepnja izazvana ugrožavanjem neke vrednosti koju pojedinac smatra ključnom za svoje postojanje kao ličnosti."
Suština: Odgovor na pretnju našem biću (strah od gubitka slobode, smisla ili identiteta).
Kognitivni pristup
"Anksioznost je emocionalni odgovor na kognitivnu procenu opasnosti. Stanje u kojem osoba precenjuje pretnju, a potcenjuje sopstvene sposobnosti."
Suština: Fokus na disfunkcionalnom razmišljanju jer mozak vidi katastrofu tamo gde je nema.
Geštalt pristup
"Anksioznost je jaz između 'sada' i 'tada'. To je trema pred uzbuđenje."
Suština: Blokirano uzbuđenje i gubitak kontakta sa sadašnjim trenutkom.
U terapijskom radu, na anksioznost gledamo kao na zastareli mehanizam zaštite. Ona je često glas našeg "Unutrašnjeg Deteta" koje koristi stare obrasce u novonastalim odraslim situacijama i okolnostima.
Cilj našeg rada je osnaživanje našeg "Odraslog" dela ličnosti koji može da prepozna realnu opasnost, ali i da odbaci strahove koji mu više ničemu ne služe već samo nanose štetu. Kada naučimo da prepoznamo telesne signale i kognitivne distorzije i mislene "bagove", prestajemo da budemo pasivni posmatrači sopstvenog straha. Na taj način, anksioznost prestaje da bude neprijatelj koji nas blokira i postaje putokaz ka dubljem razumevanju sopstvenih potreba i granica.
Proces promene podrazumeva prelazak iz stanja preplavljenosti u stanje autonomije, jačanjem unutrašnjeg "Negujućeg Roditelja" koji pruža sigurnost, i "Odraslog" koji realno procenjuje situaciju. Kada klijent nauči da prepozna svoja "zabrinuta" ego-stanja, anksioznost gubi svoju razornu moć. Sa ovakvom vrstom zabrinutosti klijenti mi često dolazr.
Saznajte više: Koji su mehanizmi telesnog odgovora na stresore? O somatizaciji anksioznosti pročitajte ovde.