(lat. anxietas = strepnja, zabrinutost, napetost)
Funkcionalni poremećaj, neurotični odgovor na stresnu situaciju ili na dugotrajne patogene konflikte. Sastoji se od difuznog osećanja straha, zebnje, bojazni praćenom napetošću, uznemirenošću, osećanjem ugroženosti, hronične zabrinutosti i bespomoćnosti pred nekom u budućnosti očekivanom nesrećom. Anksiozna reakcija je relativno često povezana sa izvesnim telesnim simptomima (srčana aritmija, drhtanje, vrtoglavica, želudačne smetnje itd.).
STRUČNA DEFINICIJA:
Anksiozna reakcija predstavlja akutni ili subakutni psihofiziološki odgovor organizma u kom svest percipira pretnju koja nije jasno definisana ili prisutna u spoljašnjoj realnosti. Za razliku od objektnog straha koji predstavlja reakciju na neposrednu i realnu opasnost, anksiozna reakcija se primarno hrani unutrašnjim konfliktima, anticipacijom negativnog ishoda i somatskim hiperaktiviranjem autonomnog nervnog sistema. Kada mehanizmi prevladavanja stresa postanu preplavljeni, unutrašnja napetost se preleva u telo, uzrokujući funkcionalne smetnje u radu kardiovaskularnog, gastrointestinalnog i respiratornog sistema, čime se stvara začarani krug telesnih simptoma i psihološke uplašenosti.
Kognitivno-bihejvioralni pristup
"Anksioznost nastaje kada procena opasnosti značajno prevazilazi procenjene sopstvene resurse za suočavanje."
Suština: Anksiozna reakcija je rezultat kognitivnih distorzija — katastrofiziranja situacije i potcenjivanja sopstvene sposobnosti da se sa njom nosimo.
Transakciona analiza
"Anksioznost je unutrašnji signal stvoren preplavljivanjem Deteta od strane Kritičkog Roditelja ili nemogućnošću Odraslog da kontrološe fantazije."
Suština: Nastaje kada unutrašnje Dete ostane bez podrške Negujućeg Roditelja i izgubi kontakt sa realnošću Odraslog usled starih zabrana i kontraskriptnih pritisaka.
Somatski krug anksioznosti
"Telo govori ono što svest potiskuje kroz simptome autonomnog nervnog sistema."
Suština: Ubrzan rad srca, plitko disanje, stezanje u grudima, znojenje dlanova i digestivne smetnje su fiziološki odgovor vegetativnog sistema na percipiranu opasnost.
Istraživanja u kliničkoj psihologiji i psihijatriji ukazuju na značajne razlike u načinu na koji muškarci i žene doživljavaju, ispoljavaju i manifestuju anksioznu reakciju:
Kod žena se anksiozna reakcija češće ispoljava kroz otvoreno izražavanje brige, internalizujuće simptome i telesne manifestacije poput mučnine, napetosti u mišićima i hiperventilacije.
Zbog biološke osetljivosti na hormonalne oscilacije (estrogen i progesteron) i uobičajene socijalizacije koja dozvoljava pokazivanje ranjivosti, žene češće i ranije potraže psihološku i psihoterapijsku pomoć.
Kod muškaraca se anksiozna reakcija često prikriva eksternalizujućim ponašanjima usled socijalnog pritiska da prikriju strah.
Umesto otvorenog doživljaja zabrinutosti, anksioznost se kod muškaraca manifestuje kroz razdražljivost, iznenadne napade besa, somatizaciju (kardiovaskularne smetnje) ili kroz kompenzatorne mehanizme poput zloupotrebe alkohola, preteranog rada (radoholičarstva) i rizičnog ponašanja.
Iz perspektive transakcione analize, anksiozna reakcija ukazuje na momenat u kom kontaminirani Odrasli gubi granice prema Dete-ego stanju. Uplašeno Dete aktivira magijsko mišljenje i anticipira katastrofu, vodeći se starim skriptnim zabranama ("Nemoj postojati", "Nemoj biti važan" ili "Nemoj odrasti"). Terapijski cilj je jačanje strukture Odraslog i uspostavljanje Negujućeg Roditelja koji pruža unutrašnju dozvolu i bezbednost.
U okviru pravoslavne psihoterapije, anksioznost i egzistencijalna strepnja posmatraju se kao nemir srca koje je izgubilo unutrašnje smirenje i odvojilo se od izvora vere i poverenja. Anksiozna reakcija podseća čoveka na njegovu krhkost, ali ujedno otvara prostor za preobražaj – prelazak sa oslanjanja samo na sopstvene nejake snage na duhovno prepuštanje i ponovno sticanje unutrašnjeg mira.
Terapijski rad sa anksioznom reakcijom zahteva kombinaciju telesnog umirivanja, dekontaminacije ego stanja Odraslog i gradualnog izlaganja, čime se klijentu pomaže da odustane od iluzije kontrole i izgradi autentičnu toleranciju na neizvesnost.