(lat. addictio = dosuđivanje, žrtvovanje; od arap. Al-kohol = antimon u prahu, destilisana tečnost)
Jedna od najrasprostranjenijih toksikomanija i štetnih navika, ispoljava se kao gubitak sposobnosti uzdržavanja od prekomerne upotrebe alkohola, što dovodi do narušavanja psihičkog zdravlja (poremećaji opažanja, pamćenja, mišljenja, ličnosti), fizičkog zdravlja (avitaminoza, ciroza jetre, oštećenje CNS-a) i socijalnih odnosa (porodični, profesionalni, prijateljski).
STRUČNA DEFINICIJA:
Alkoholizam i zavisnost se definišu kao hronična, recidivirajuća bolest mozga koju karakteriše kompulzivno traženje i upotreba alkohola ili supstanci, uprkos štetnim posledicama. Sa kliničkog aspekta, alkoholizam je kompleksan poremećaj nagradnog sistema u mozgu u kom primarno zadovoljstvo biva zamenjeno prinudnom potrebom. Alkohol se u početku koristi iz psiholoških razloga (neuspeh u braku ili na poslu, psihička nezrelost, nesigurnost, anksioznost, depresivnost i osećaj manje vrednosti), jer se osećanje osujećenosti i inferiornosti privremeno gubi pod njegovim dejstvom. Međutim, alkohol samo stvara iluziju omnipotencije i kuraži – sa mamurlukom se osećaj niže vrednosti, anksioznost i krivica vraćaju u još većoj meri, a dugotrajna konzumacija može dovesti do alkoholičke psihoze.
Pristup zasnovan na traumi
"Ne pitajte se zašto zavisnost, već zašto bol."
Suština: Zavisnost nije primarno izbor niti pouzdana genetska sudbina, već očajnički pokušaj samolečenja ranih trauma, emocionalne izolacije i unutrašnje patnje.
Egzistencijalni pristup
"Zavisnost je pokušaj popunjavanja 'egzistencijalnog vakuuma' – osećaja besmisla."
Suština: Kada osoba ne uspe da pronađe autentični smisao života, u stanju hronične egzistencijalne praznine poseže za veštačkim rajevima kako bi umrtvila svest o besmislu.
Model naučenog obrasca
"Zavisnost je naučeni obrazac ponašanja koji se održava kroz sistem nagrade i izbegavanja neprijatnosti."
Suština: Fokus na prepoznavanju spoljašnjih i unutrašnjih okidača (triggers), menjanju kognitivnih distorzija i izgrađivanju novih mehanizama prevladavanja stresa.
U proceni štetnih posledica i dubine zavisnosti od alkohola i supstanci, u kliničkoj praksi se koristi praktičan model četiri ključna područja života koja stradaju pod uticajem zavisnosti:
Iz perspektive transakcione analize, alkoholizam posmatramo kao nefunkcionalni "životni skript" – duboko ukorenjeni nesvesni životni plan kojim osoba pokušava da reguliše svoje unutrašnje Dete ili ublaži surove i zabranjujuće Roditeljske poruke. Pijanstvo često predstavlja pokušaj samoregulacije tamo gde nedostaje autentični kontakt sa sobom i drugima.
U okviru pravoslavne psihoterapije, na zavisnost gledamo kao na promašaj cilja u potrazi za smislom – stanju u kom se neutoljiva duhovna glad pokušava zasititi materijalnim i prolaznim sredstvima. To je poput pene ili magle koja nestaje čim kroz nju prođemo rukom, ostavljajući još veću prazninu.
Lečenje alkoholizma i bolesti zavisnosti stoga nije samo prosti prestanak konzumacije supstance, već sveobuhvatan proces ponovne izgradnje unutrašnjeg integriteta, zaceljivanja emotivnih rana i struktuisanja autentične self-strukture kroz sinergiju transakcione analize, KBT-a i egzistencijalnog rada.