MAMA, MENI JE DOSADNO
Rezime
Ovaj članak istražuje prirodu osećanja dosade kao razvojnog pokretača i analizira zašto dete ne treba „spasavati“ od istog . Kao psihoterapeut (u Novom Sadu), kroz tekst ukazujem na važnost prelaska iz primarne simbioze ka osamostaljivanju inudim objašnjenje kako tolerancija na dosadu gradi temelje za školski i socijalni uspeh i emocionalnu zrelost. Razumevanje razlike između situacione i strukturalne dosade pomažu roditeljima da detetu pruže adekvatnu podršku bez preuzimanja uloge večitog zabavljača,animatora.
Deca se često žale roditeljima da im je dosadno i traže od njih da ih zabave. Šta je to dosada i da li dete treba "spasavati" od osećanja dosade i osmišljavati svaki njegov trenutak?
Dosada je osećanje koje, kao i druga osećanja, ima svoju logiku i svrhu. Dosadu osećamo kada procenimo da se nalazimo u situaciji u kojoj ne možemo ostvariti ono što želimo. Neprijatnost dosade nas motiviše da se pokrenemo i napustimo situaciju u kojoj ne možemo ostvarivati svoje želje i odemo u neku drugu situaciju u kojoj to možemo. Ovu vrstu dosade, koja je povezana sa situacijama, nazivamo "situaciona dosada".
"Kako je naš zadatak da pripremimo decu za samostalan život u ljudskom društvu, važno je da ih naučimo kako da podnose dosadu, kako da im ne bude dosadno, kako da na osnovu osećanja dosade otkriju šta je ono što žele."
Međutim, ako bismo mi, kao odrasli, stalno napuštali situacije u kojima nam je dosadno, imali bismo mnoge negativne posledice. Važno je da decu naučimo kako da na osnovu osećanja dosade otkriju šta je ono što zaista žele.
Malo dete u prve četiri godine je sa roditeljem u odnosu koji zovemo primarna simbioza, gde dete doživljava sebe i roditelja kao jedno biće. Kada dete kaže: "Mama, meni je dosadno!", ono traži od roditelja da ga zabavi. Dete misli da je roditelj kriv ako mu je dosadno i zato je u stanju da se ljuti na roditelja kada mu ne posvećuje pažnju.
Učenje samostalnog prevazilaženja dosade
Već pri kraju primarne simbioze, roditelji treba da uče dete da je ono to koje treba da, kada mu je dosadno, pronađe nešto što bi želelo i moglo da radi. Kada dete kaže da mu je dosadno, roditelj treba da odgovori: "A šta bi mogao/la da radiš sada?". Na ovaj način ga roditelj uči kako da razmišlja kada oseti dosadu.
Podnošenje dosade
Spremnost za školu podrazumeva sposobnost podnošenja dosade. Bez obzira na kvalitet predavanja, u školi se moraju pojaviti periodi kada je detetu dosadno. Ako dete nije naučilo da podnese dosadu i bude mirno, ono će možda praviti ekscese kako bi situaciju učinilo zanimljivom. Ovakva deca rizikuju da dobiju dijagnozu "hiperaktivno dete" ili "poremećaj deficita pažnje".
Danas, pod uticajem "ideologije srećnog deteta", roditelji veruju da se njihova deca moraju stalno prijatno osećati. Zato se roditelji jako trude da osmisle svaki detetov trenutak. Međutim, upravo dosada može biti veoma korisno osećanje jer neprijatnost prisiljava dete da pronađe nešto što će ga zabaviti, poput čitanja knjiga kada tehnologija nije dostupna.
Dosada kod tinejdžera
Kada mlada osoba ne zna šta želi ili ima neostvarive želje, pati od "strukturalne dosade". Pošto ne zna šta želi, ona mora da proba različite aktivnosti, što je često rizično i može voditi u problematična ponašanja. Tinejdžerima treba pomoći da otkriju realne želje i usmere se ka ostvarivim ciljevima.
Kao psiholog i psihoterapeut, Dunja Belić, u svom radu u Novom Sadu i online pruža podršku roditeljima i deci u prevazilaženju razvojnih izazova. Psihološko savetovalište fokusirano je na jačanje kapaciteta za samostalnost i emocionalnu stabilnost.
Članak uredila i priredila:
Dunja Belić, psiholog i psihoterapeut, Novi Sad (2026)